Sat posle 25-te minute ...

Ljudi, ja sam pri kraju 25-te minute, ali nista primetno mi se ne desava ....

Sungazing radim u sigurnim satima (uglavnom vecernji sat), svega nekoliko puta sam radio bos jer nemam
dobro "osmatracko mesto", radim gologlav, bez naocara. Mislim da nigde ne gresim, sto se tice same tehnike.

Bez obzira na to, nadam se da cu, dogodine, okoncati svih 45 minuta, ali bi mi dobro doslo malo podrske, saveta.


hvala

Ja se stvarno izvinjavam, napravio sam gresku u kucanju ...

Nije

Sat posle 25-te minute, nego

Sta posle 25-te minute

Jos jedanput se izvinjavam ...

Ako očekuješ sve one "benefite" što ih je HRM obećao bojim se da ćeš se razočarati i onu tablicu sa obećanjima nakon 3 mjeseca, 6 i 9 mjeseci bolje je niti ne čitati. Laž kao i inedia.
Sva sreća pa postoje i druge "škole" gledanja u sunce kojima je ipak stalo da se to kritički ispita kako treba. Po mome je to još uvijek neistražen teren, ali mislim da u svakom slučaju mnogo obećava.
Napisati ću ono što ja mogu reći iz svog iskustva sa ljudima sa kojima sam se susretao i nema razloga da im ne vjerujem.
Gledanje u sunce najmanje efekta ima na ljude koji su stalno vani, čije je zanimanje takvo da su vani skoro po cijele dane.
Sungazing je izvrstan za ljude oboljele od depresije. Depresija sama po sebi je jako teška bolest i može tragično završiti. Čuli ste u Njemačkoj za onog nogometaša. Depresivan čovjek je po cijele dane u kući ili bolnici, ostaje unutra i teško se može natjerati na bilo kakvo kretanje. Ako ga uspijete dobiti na sunce tek tada počinje oporavak. Depresija se "liječi" lijekovima koji u konačnici mogu dovesti do kronične degenerativne Parkinsonove bolesti. To liječenje je zapravo pretvaranje čovjeka u biljku kako bi se otupio i ne bi bio u stanju si oduzeti život. Na oboljele od Parkinsonove bolesti isto tako izvrsno djeluje. Jedini problem je što farmaciji, koja je u pravilu glavni financijer bilo kakvih istraživanja, nije u interesu da plati takva istraživanja.
Isto tako sungazing odlično djeluje na ljude zatvorene u kancelarije, pogotovo još ako su pod fluorescentnom rasvjetom, i koji stalno bulje u ekran.
Da sad ne filozofiram i ne pišem o onome što možete pročitati na internetu riječ je o tome da komponente sunčevog svjetla utječu na orkestraciju hormona u tijelu, tj. luče se pravi hormoni u pravo vrijeme. Ako kroz prijemnik(oko) ne dođe prava svjetlost, a to je gle začudo sunčeva nastaje zbrka među hormonima, tako da se loše osjećamo. Sunčeva svjetlost nije samo vidljiva svjetlost i teško je može zamijeniti umjetna rasvjeta. Sunčevo svjetlo ima još i infracrvenu i ultraljubičastu komponentu.
Hormoni su ti koji upravljaju čovjekovim tijelom i ako se njih ima u ravnoteži i čovjek se može dovesti u ravnotežu, ojačati imunitet. Oni su zapravo i najjači lijek.
Bitno je i umjereno sunčanje na suncu, a ne kvarcanje. To sunčanje i UV indeks ovisi o tipu kože. Prema nekim istraživanjima koliko sam pročitao za svijetlu put UV indeks manji od 5 i sunčanje jednog dijela kože najviše do sat vremena dnevno.
Najbolji izvor D vitamina je zapravo kada ga sami proizvodimo. Koliko je djelotvoran D vitamin možete naći nedavna istraživanja na internetu. Takvo sunčanje može uduplati i testosteron, a ako se sunčaju neki dijelovi tijela i utrostručiti. Više testosterona poboljšava, zna se već što, ali utječe i na smanjenje masne mase, kao što i povećava mišićnu masu.
Previše sunčanja je kontraproduktivno. Utječe između ostalog na prerano starenje kože.
Ljudi koje bi zatvorili u samice bez pristupa sunčeve svjetlosti pretvorili bi se u ruine.
Kroz evoluciju čovjek se privikao na sunčevu svjetlost i očito nam je potrebna skoro kao i zrak, voda, hrana.

Da, Svjetlonoša, sasvim je moguće da ste u pravu. Zato i kažem da ću probati da okončam celu praksu, pa tek onda mogu nešto objektivno reći (a ne da prepričavam tuđa iskustva).

Šteta što na ovakvim forumima ne pišu ljudi koji su prošli svih 45 minuta. Bilo bi interesantno čuti njihov stav, pozitivan ili negativan.

Neću biti puno razočaran ako ovo sve i ne upali.

Krenuo sam u ovo kao u neki eksperiment sa dosta skepse, jer su obećenja bila prosto neverovatna. Na kraju krajeva verovatno ne postoji praksa koja prolazi u 100 % slučajeva.